Ova međunarodna financijska kriza je priznanje međunarodnog sustava
krvopija.

Banke koje isisavaju krv imaju samo dvije mogućnosti:
Ili svjetski neuredni kolaps financijskih struktura s potpunim gubitkom
svih postojećih sveobuhvatnih sustava u bliskoj budućnosti, ili uređeni
ponovni početak nakon razumijevanja i uklanjanja strukturnog uzroka
zla.

Za ljude na planetu, dvije mogućnosti su sljedeće:
Ili raspad državnih i međunarodnih struktura po uzoru na Somaliju ili
transformacija međunarodnog financijskog sustava od krvopijajućeg
čudovišta do uslužne industrije.

Jedino moguće rješenje za ovu trenutnu međunarodnu financijsku krizu
nije teško, ali zahtijeva još hrabrije djelovanje.

Potrebno je iskorijeniti tisućljetnu strukturnu pogrešku kojom su banke I
drugi zajmodavci izdali vlastitu logiku:

Financiranje je uvijek posao s rizikom i zato postoje kamatne stope.
Ako privatna osoba ili privatna tvrtka više ne mogu podnijeti posljedice,
rješenje je stečaj, tvrtka je izgubljena, a banci ostaje kolateral za
likvidaciju. Obje strane su izgubile - zasad je loše.

Strukturna katastrofa započela je u trenutku kada je novac posuđen
dužnicima koji nisu mogli bankrotirati: općinama, zemljama, državama i
međunarodnim institucijama. Tisućljećima su međunarodne krvopije
držale građane kao taoce, od kojih se samo totalni rat s potpunim
uništenjem čini kao put do oslobođenja. Javne korporacije ne mogu
položiti zakletvu o otkrivanju podataka niti proglasiti stečaj.

Stoga će trenutni planovi političara da posuđuju novac od nekih banaka
putem države kako bi podržali druge banke ili industrije vjerojatno samo
pogoršati stvari i stvoriti još jedan financijski balon na putu do konačnog
kolapsa.

Za restrukturiranje globalnog financijskog sustava potrebno je poduzeti
samo dva bitna koraka ako želimo zadržati banke kao pružatelje
financijskih usluga:

Prvo, ova strukturna mana u financijskom sustavu mora se ukloniti na
međunarodnoj razini, tj. globalno i sinkrono: krediti samo privatnim
osobama i tvrtkama, ali ni centa državama i drugim javnim institucijama
virtualnog građanina. Ako državi nije dopušteno zaduživanje, može se
zaduživati ​​samo na temelju poreza koje prikupi. Ako mu treba više,
mora od građana tražiti veće poreze ili jednostavno štedjeti.

Danas, posebno u siromašnim zemljama takozvanog Trećeg svijeta,
apsolutna katastrofa nacionalnog duga dosegla je vrhunac. Industrijske
zemlje daju kredite, međunarodni kockari špekuliraju i naplaćuju
dugove, a ljudi u tim zemljama u razvoju rade samo za kamate i otplatu.

Drugo, jedina alternativa potpunom globalnom kolapsu svih
sveobuhvatnih struktura je iskren i radikalan novi početak, što znači: Na
Dan X, resetiranje svih računa bit će provedeno diljem svijeta: bilo
pozitivni ili negativni, svi računi bit će postavljeni na NULU. Ova mjera
je jedinstvena, ali će nas spasiti barem za ovo tisućljeće. Svi ljudi, kao I
okoliš i priroda, imaju koristi od ovoga:

Svi ljudi, kao i okoliš i priroda, imaju koristi od ovoga:
Zemlje trećeg svijeta posebno mogu odahnuti bez dugova, više ne
moraju pljačkati svoje resurse i okoliš zbog kamata i lešinara koji traže
otplatu duga, te mogu započeti ispočetka. Bez da ikada više preuzme ni
centa nacionalnog duga, bilo kod kuće ili u inozemstvu.
Ljudi u industrijaliziranim zemljama s dugom oslobođeni su svog tereta I
imaju poštenu priliku za novi početak.
Ljudi sa štednjom ili ugovorima o stambenoj štedionici također su među
dobitnicima jer tadašnja država bez duga može lako nadomjestiti
njihovu ušteđevinu.

Ovo je izuzetno važno: Kada se svi računi resetiraju na ovaj način,
među ljudima nema gubitnika. Čak će i međunarodni bankarski sustav
biti oslobođen: njegova nepodnošljiva uloga globalnog krvopijajućeg
čudovišta bit će rastopljena u međunarodnu servisnu mrežu koja služi
ljudima na njihovom putu u budućnost, a ne cijedi ih poput limuna niti ih
podvrgava mljevenju kamatnih stopa.

8-DEZ-2008 / 19-NOV-2011