Samodestruktivno ponašanje ljudi u vezi s hranom najljepše je opisano u klasičnom filmu o Batmanu, u kojem zlikovac smatra svojim primarnim zadatkom trovanje svakodnevnih proizvoda.

Dok je u Gotham Cityju bila u pitanju samo kozmetika, u stvarnom svijetu radi se o svim osnovnim namirnicama. Otkad su ljudi otkrili da se hrana može industrijski prerađivati, uložili su velike napore kako bi hranu lišili njezine prirodne moći i nutritivne vrijednosti. Pod krinkom konzerviranja i masovne proizvodnje, u posljednjih 200 godina pojavio se industrijski sustav proizvodnje hrane koji upravo ima za cilj razboljeti ljude.

A izgovori za neznanje nisu ništa drugo nego laži. Na primjer, već je prije mnogo desetljeća bilo poznato da je uvođenje zapadne prakse ljuštenja riže dovelo do masovnih bolesti nedostatka vitamina (beriberi) u zemljama koje uzgajaju rižu. Ta je činjenica čak dio osnovnog nastavnog plana i programa u školskim udžbenicima. Međutim, dok se nedostatak vitamina C kod mornara (skorbut) još uvijek može pripisati ljudskom procesu učenja, beriberi, kao i sve moderne bolesti nedostatka vitamina, u potpunosti je spriječiv problem koji je stvorio čovjek.

Dok je u srednjem vijeku nedostatak znanja ljudi bio glavni uzrok loše prehrane (osim gladi itd.), danas je pothranjenost čovječanstva u potpunosti uzrokovana ljudskim djelovanjem. Najmanje 80% svih modernih bolesti može se pripisati biološki manjkavoj i često beživotnoj prehrani.

Najgori uvjeti su, naravno, u zemljama Trećeg svijeta: Tamo je UN, sa svojom pomoći u hrani, glavni uzrok prehrambene krize. Ne radi se o ratovima ili katastrofama, gdje je pomoć u hrani svakako humanitarna gesta, već o potrebi za trajnom pomoći u hrani.

Prvo, ljudi dobivaju najgoru kvalitetu: Vreće bijelog brašna, koje je ionako nezdravo, dijele se siromašnima i lijenima u zemljama Trećeg svijeta. Nakon što se tri mjeseca čuva u nehlađenom skladištu broda. Ili bilo koju vrstu gotovog proizvoda s davno isteklim rokom trajanja.

Drugo, ova pomoć u hrani namjerno potiče lijenost i napuštanje vlastitih napora: Umjesto da se konačno pomogne zemljama Trećeg svijeta da se ponovno osvoje kako bi mogle uzgajati vlastitu hranu, naprotiv, one se čine ovisnima o isporukama hrane koje ne koštaju ni rada ni novca.

Stoga je sva ova pomoć u hrani skandal protiv ljudi u siromašnim zemljama. Nije ni čudo što se AIDS i druge bolesti tamo tako brzo šire. Crnci nemaju više ovih bolesti zato što toliko uživaju u seksu (??), već zato što im je imunološki sustav tako slab zbog užasne prehrane.

A pogođene regije su upravo one gdje bujna džungla s bezbrojnim ukusnim plodovima, biljkama i korijenjem ne nudi ravnotežu, već sušne regije gdje priroda ne može pružiti takvu ravnotežu (npr. Zapadna Afrika). Stoga su sve izjave poput "Glavno je da siromašni u Trećem svijetu imaju što jesti" najgnusniji skandal i samo služe nanošenju milijuna novih žrtava medicinsko-industrijskom kompleksu. Političari Trećeg svijeta zahtijevaju jeftine lijekove za AIDS umjesto da se problem riješi u korijenu.

Ono što nam je potrebno na planetu jest razvojna politika koja uzima u obzir dobrobit ljudi koliko i dobrobit Zemlje i prirode. Pristup organske poljoprivrede u poljoprivredi, šumarstvu i hortikulturi upravo jest učiniti sve što raznolikijim. Prije svega, radi se o ostvarenju kružnog principa organske poljoprivrede. Zlatno pravilo za svakog organskog poljoprivrednika jest da njegov zadatak nije samo proizvoditi najzdraviju moguću hranu, bogatu vitaminima i mineralima, već i povećavati plodnost svog tla iz godine u godinu svojim djelovanjem (sadržaj humusa, kapacitet zadržavanja vode, prozračivanje, minerali).

Razvojna pomoć za proizvodnju hrane može biti samo pomoć za samopomoć, a naš je primarni zadatak ići u zemlje u razvoju i obučavati ljude prirodnoj proizvodnji hrane, iznova i iznova.

Konvencionalna poljoprivreda je proizvod ere krvosisavanja. Nekoliko esencijalnih hranjivih tvari u obliku topljivom u vodi jednostavno se primjenjuje na polje, prisiljavajući biljke da ih apsorbiraju dok piju, iako biljke inače mogu same regulirati taj proces hranjivim tvarima netopivim u vodi putem svojih korijenskih kiselina itd. Nedostajuće hranjive tvari, koje nisu uključene u NPK formulu, biljka zatim traži iz tla, ako je to još uvijek u stanju.

Zbog pogreške hranjenja biljaka umjetnim gnojivom topljivim u vodi, korijenje se puno slabije razvija i biljka gubi velik dio svoje prirodne snage.

Ili još primitivnije: Kao u starim danima poljoprivredne proizvodnje, plodno (prašumsko) tlo se pljačka nekoliko godina dok se ne iscrpi, a zatim se ostavlja kao pola pustinje.

Plodored, na primjer, ključni je aspekt organske poljoprivrede. Gdje su planovi plodoreda za zemlje u razvoju? Širenje pustinja nipošto se ne može pripisati isključivo klimatskim promjenama, već je izravna posljedica predatorskog iskorištavanja tla. Naravno, globalna zajednica može opskrbiti pustinjske regije vodom tijekom početne faze melioracije, ako tako želi. Ali organska poljoprivreda upravo se odnosi na izbjegavanje trajnog, nepodržanog sustava. Stoga je održivi zadatak vratiti prirodnu plodnost tla, koja je uništena tisućljećima iskorištavanja.

Stara razvojna politika značila je: ublažiti krvopijajuće iskorištavanje Trećeg svijeta i ublažiti njegove najgore posljedice, što je zabluda. Nova razvojna politika znači: zapravo izaći ljudima u siromašnim zemljama i usredotočiti se isključivo na to da ti ljudi nauče organsku poljoprivredu, ponovno otkriju stare tradicije održive poljoprivrede i vidjet ćete da će ti ljudi, sa svojim bezbrojnim voljnim rukama, moći prehraniti sebe, pa čak i izvoziti u roku od nekoliko desetljeća. Naravno, ništa od toga nije moguće ako je razvojna politika ograničena na jednostavno davanje milijuna nekim tajkunima Trećeg svijeta.

Umjesto toga, to se može postići samo ako kvalificirani stručnjaci iz razvijenih zemalja odu u svijet, sami izgrade projekte, prvo integriraju lokalno stanovništvo, a mnogo kasnije, kada projekti zaista sazriju, predaju ih lokalnim stručnjacima. Milijarde ljudi trebaju naučiti ovo znanje o organskoj poljoprivredi, šumarstvu i hortikulturi. S obzirom na moderne komunikacijske tehnologije, postoje neviđene mogućnosti za širenje. Stoga će moderna razvojna politika također dati prioritet osiguravanju da svako selo ima pristup električnoj energiji i internetu.

Genetski inženjering
Prokletstvo pakla ili dar s neba ?

Pitka voda
Čista priroda, nenadmašna!

2003